Uvod – paradoks postojećeg sustava financiranja
Osnovna uloga Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, prema duhu Zakona o obveznoj zdravstvenoj zaštiti, upravljanje je sredstvima koje građani prikupljaju namjenski za zdravstvo, i to na najoptimalniji način koji tim istim građanima na najbolji i najbrži mogući način osigurava zdravstvenu uslugu.
Te usluge su građanima nužne pružiti zdravstvene ustanove širom države, a HZZO je, kao državni osiguravatelj koji upravlja financijama sustava, ustanovama dužan kompenzirati trošak realiziranih usluga građanima. Dakle, HZZO je dužan financijskim tokom podržati uslugu liječenja svojih osiguranika.
Takav odnos građana, državnog osiguravatelja i zdravstvenih ustanova temelj je Bismarckovog sustava financiranja zdravstvenog sustava, koji je inače u svijetu prihvaćen kao jedan od najboljih modela koji uz optimalne troškove osigurava visoku razinu zdravstvene zaštite i socijalne pravde u sustavu zdravstva.
Ipak, tijekom godina života HZZO-a u riznici, domaći sustav financiranja zdravstva odmaknuo se od Bismarckovog modela i to na način da je iz fokusa izgubio građane-pacijente i u prvi plan umjesto financiranja zdravstvenih usluga za naše građane stavio je financiranje samih zdravstvenih ustanova. Sustav koji imamo danas čvrsto određuje paušalne iznose sredstava koje HZZO mora plaćati zdravstvenim ustanovama bez obzira koliko su pacijenata obradili i koliko su ih kvalitetno obradili. Sustav je time doveden u paradoks – u čvrstim budžetskim ograničenjima koji daju fiksne mjesečne iznose ustanovama koji nisu određeni obimom i kvalitetom obavljenog posla, ravnateljima ustanova i liječnicima je zapravo postalo racionalno obavljati što manje zahvata jer tako smanjuju troškove svojih ustanova. Sustav koji je postavljen na način da mu je bolje bez pacijenata nije dobar za Hrvatsku – nije dobar za pacijente na koje se gleda kao na trošak, nije dobar ni za zaposlene u ustanovama jer u takvom sustavu nema mjesta poticanju rada, kvalitete i izvrsnosti, a nije dobar ni za čitavo društvo jer bez kvalitetnog i odgovornog zdravstvenog sustava nema ni zdrave, sretne ni prosperitetne države.
Sustav financiranja zdravstva kakav imamo danas kontinuirano produbljuje najveće probleme domaćeg zdravstva, od dugih lista čekanja koje u praksi našim građanima negiraju prava na zdravstvenu zaštitu koju imaju „na papiru“, preko problema stalnih sanacija konstantno financijski podplaniranog sustava, pa do podcijenjenosti naših marljivih liječnika zbog kojih sve više njih odlazi iz Hrvatske.
Koristi izdvajanja HZZO-a iz riznicePočetak rješavanja tih problema izlazak je HZZO-a iz riznice i vraćanje pacijenata u središte sustava zdravstva. Bismarckov sustav je u načelu vrlo jednostavan – tamo gdje se građani kvalitetno liječe, tamo će sustav usmjeriti sredstva. Financiranje je čvrsto vezano uz rad i kvalitetu. To dovodi do zadovoljstva pacijenata, potiče marljive liječnike i na optimalan način usmjerava ukupnu masu sredstava građana za zdravstvo.
Izdvajanje HZZO-a iz riznice s 1. siječnjem 2015.g. i njegovo funkcioniranje kao izvanproračunskog fonda omogućit će istovremeno i uštede kroz racionalizaciju krajnjih troškova pružene zdravstvene zaštite, višu razinu usluge za pacijente, te usklađivanje financiranja zdravstvenog sustava s najboljim praksama EU.
Ovim modelom izlaska iz riznice prepoznate su realne potrebe sustava, ali i mogućnosti državne riznice, obzirom da su potrebna sredstva još uvijek značajno manja od onih koja bi riznica trebala osigurati temeljem Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
Bitno je istaknuti da HZZO, dok je unutar državne riznice, ne raspolaže sa svim sredstvima koja su mu kao izvor prihoda definirana u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, a koji, osim namjenskih doprinosa, predviđa i sredstva koja bi riznica trebala uplaćivati za troškove zdravstvene zaštite raznih ugroženih skupina (nezaposleni, invalidi itd.). Ukupna sredstva u riznici su u pravilu redovito manja od onih koji bi zdravstvu pripadali po navedenom zakonu, a posebno ona koja bi se trebala osigurati kroz „opće“ (nenamjenske) poreze, tj. iz „opće“ riznice (iz koje se to doduše onda „nadoknađuje“ stalnim naknadnim sanacijama).
Učinak na proračun – ušteda od milijardu kunaU 2013. godini, HZZO je, kao dio riznice, raspolagao s 23,5 mlrd. kuna. Od toga se 1,4 mlrd. kuna odnosilo na zdravstvenu zaštitu dopunskog zdravstvenog osiguranja, 2,9 mlrd. kuna osigurano je za sanaciju naslijeđenih obveza, a preostalih 19,2 mlrd. kuna utrošeno je na zdravstvenu zaštitu te prava na naknade (porodiljne, za bolovanja itd.) za tekuću godinu, a koja proistječu iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
Istovremeno je, prvenstveno kroz proces sanacije (poslovanja, a ne samo dugova), kroz projekt objedinjene javne nabave u zdravstvu, te kroz najavljeni bolnički „masterplan“, započela najopsežnija racionalizacija poslovanja bolničkih zdravstvenih ustanova u proteklih desetak godina. Cilj sanacije postizanje je što učinkovitijeg (štedljivijeg) pružanja zakonom osigurane zdravstvene zaštite.
Zajedno s procesom sanacije pokrenut je i projekt jačanja uloge liječnika obiteljske medicine kroz novi sustav ugovaranja primarne zdravstvene zaštite, čime je ostvareno smanjenje upućivanja pacijenata u bolničku zdravstvenu zaštitu, tj. njeno dodatno rasterećenje.
Međutim, unatoč pokrenutim reformama, 19,2 mlrd. kuna predviđenih za „tekuće“ troškove zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja jednostavno nije bilo dostatne za pokrivanje svih tekućih troškova postojećeg sustava. Drugim riječima, rezanje raspoloživih sredstava za zdravstvo u državnoj riznici bilo je brže od stvarnog smanjenja „krajnjih“ troškova pružatelja zdravstvene zaštite. Samnjivanje sredstava za zdravstvo je, uz rebalanse proračuna, potaknuto i smanjenjem stope obveznih doprinosa za zdravstvo s 15% na 13% već u 2012., a bez osiguravanja alternativnih izvora financiranja zdravstva (npr. iz najavljenog poreza na nekretnine ili sl.).
HZZO trenutno u proračunu za 2014. raspolaže s 23,1 mlrd. kuna, od čega se 1,4 mlrd. kuna odnosi na dopunsko zdravstveno osiguranje, a 3,2 mlrd. kuna su osigurane za nastavak sanacije naslijeđenih i novostvorenih obveza. Preostala sredstva od 18,5 mlrd. kuna (a koja su prije rebalansa u travnju bila veća za 710 mil. kn) ponovno neće biti dovoljna za sve „tekuće“ troškove zdravstvene zaštite i naknada na koje su građani ostvarili pravo u 2014., što znači da će sustav sam od sebe ponovno stvarati nove dugove. To se i vidi, prvenstveno u bolničkom sustavu prvih devet mjeseci ove godine.
Za 2015. HZZO procjenjuje da bi, u slučaju izlaska iz riznice i s obzirom na započete i planirane reforme (novo ugovaranje primarne i bolničke zdravstvene zaštite, masterplan, novo referenciranje cijena lijekova, informatizaciju, strože kontrole bolovanja i cash pooling), za podmirenje troškova prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja trebalo osigurati 20,7 mlrd. kuna. Zajedno s dopunskim osiguranjem za koje građani uplate 1,4 mlrd. kuna, potrebna raspoloživa sredstva iznosila bi 22,1 mlrd. kuna. Dakle, taj je iznos za 1 mlrd. kn manji od onog za 2014. (23,1 mlrd.), a istovremeno omogućuje pokrivanje stvarnih troškova sustava i sprječavanje daljnjih „povremenih“ sanacija od strane Državnog proračuna.
Međutim – navedena projekcija za 2015. godinu je ostvariva isključivo ako HZZO može fleksibilno upravljati namjenskim sredstvima, te tako dugoročnim planiranjem i brzim reakcijama na promjene „na terenu“, može učinkovito podržati sve pokrenute i planirane reforme. Npr. plaćanje po izvršenju, kao najbazičniji mehanizam poticanja kvalitete i kvantitete neprovediv je ako HZZO na raspolaganju i dalje ima fiksne „dvanaestine“. Dakle, izlaskom HZZO-a iz riznice omogućava se istovremeno kvalitetnije upravljanje namjenskim sredstvima, osiguravanje sredstava za tekuće troškove te omogućavanje (postupno, ali samostalno) otplate nagomilanih dugova i spriječiti stvaranje novih, a time i potrebu za stalnim „dodatnim“ sanacijama.
Zato bi funkcioniranje HZZO-a kao izvanproračunskog fonda, za što je već preko deset godina osigurana potrebna legislativna podloga, s jedne strane omogućilo da zdravstvo nastavi daljnju racionalizaciju krajnjih troškova pružene zdravstvene zaštite, ali i da tempo kojim se to provodi, kao i razina raspoloživih prava, napokon izravno i transparentno ovise o razini sredstava koja se namjenski i zakonski izdvajaju upravo za tu namjenu. Zdravstvo jednom za uvijek mora biti vođeno racionalno, na temelju stvarnih potreba građana i u skladu sa zdravom ekonomskom logikom, a ne temeljem nekih političkih ili drugih proizvoljnih odluka.
PREDNOSTI IZDVAJANJA HZZO-a IZ RIZNICE Sve prednosti za pacijente i sustav - Razina raspoloživih prava građana u zdravstvu ovisit će izravno i transparentno o razini sredstava koja se namjenski i zakonski izdvajaju u tu svrhu, umjesto da, kao što je sada, građani namjenski prikupljaju sredstva iz doprinosa za zdravstvo i uplaćenog dijela poreza, a prikupljeni novac se troši nenamjenski i samo dijelom za zdravstvo
- Zdravstvo bi konačno dobilo ono što mu zakonski pripada, odnosno namjenski prikupljena sredstva za zdravstvo trošila bi se isključivo za plaćanje troškova zdravstvene zaštite, dakle za plaćanje lijekova, ortopedskih pomagala, medicinskih zahvata itd.
- Neće se štediti na građanima, već upravo suprotno – kad HZZO počne dobivati sve što mu zakonom pripada, imat će na raspolaganju primjerice, već od 1. siječnja 2015., gotovo 60% više novca za posebno skupe lijekove koji su potrebni za liječenje raka i nekih degenerativnih bolesti, te liječenje starije populacije
- Samostalni HZZO imat će mogućnost sa svim dobavljačima pregovarati mnogo efikasnije o cijenama lijekova, cijenama usluga i dr., čime će znatno efikasnije upravljati troškovima nego što je to moguće sada kad je HZZO dio riznice. Postotne uštede na velikim brojkama koje se odvajaju za zdravstvo čine milijunske iznose
- Samostalni HZZO moći će fleksibilno upravljati namjenskim sredstvima te reagirati na stanje u sustavu, primjerice bit će moguće plaćanje po izvršenju kao osnovni mehanizam poticanja kvantitete i kvalitete usluge. To je neprovedivo dok HZZO ima na raspolaganju fiksne „dvanaestine“. To će omogućiti veće usmjeravanje zdravstvenog sustava prema potrebama pacijenata odnosno preusmjeravanje sredstava sa financiranja zgrada i plaća na konkretne usluge liječenja pacijenata
- Više novca u sustavu i postavljanje sustava na način favoriziranja rada i kvalitete donijet će i poboljšanje uvjeta u bolnicama te rada liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika
- Stabilizacija zdravstvenog proračuna i uspostavljanje stabilnog zdravstvenog sustava kao dugoročni cilj Vlade RH i jedna od obveza europskog semestra
- Potrebna raspoloživa sredstva u 2015.godini nakon izdvajanja HZZO-a iz riznice iznosila bi 22,1 mlrd. kuna – u odnosu na sredstva u 2014.g. prije izdvajanja koja iznose 23,1 mlrd kn, što već sljedeće godine daje direktnu uštedu državnoj riznici od 1 mlrd. kuna
- Omogućit će se kvalitetnije upravljanje namjenskim sredstvima i pokrivanje stvarnih tekućih troškova zdravstvenog sustava
- Omogućit će se samostalna postupna otplata nagomilanih dugova
- Prekinut će se praksa stalnih sanacija od strane svih nas građana kao poreznih obveznika
Pisane vijesti